Pauza za ručak
Muškarac,
koji čuva džamiju –
u vreme ručka
ostavlja otvorena vrata –
skoči
na dva koraka
do kafea „Kalifornija”
da kupi dva sendviča i kolu –
U to vreme čak i Alah odmara –
kaže prodavačici,
ona se smeška,
a on u povratku
trči.
Geografija
Sa jedne strane –
loza,
sa druge –
groblje.
U sredini umiru i piju.
Stalni boravak
Sa godinama
prostranstva se sužavaju
grad je označen
tačkama,
kao ograđena teritorija –
stanica,
tezga sa novinama,
tamo gde prodaju topao hleb
i dugme u liftu
za 12. sprat.
Liftom se
sve ređe
penju drugi ljudi.
Jedna ideja
Kada je nesrećan
primećuje sve pojedinosti –
kako zaljubljeni muž
grli pažljivo svoju debelu ženu,
kako dete drži
za ruku majku,
kako se u glupim pesmama suseda
neprekidno ponavlja
ljubavi moja, ljubavi moja...
Prati svaki gest onog muškarca –
kako stavlja ruke
oko širokog struka svoje žene,
kako se ona osmehuje
i saginje glavu u stranu.
Vidi kako dete uporno traži
gledajući odozdo oči svoje majke,
a ona gleda pravo napred i govori mu:
– Hajde, brzo, brzo, brzo...
Posle mu sine,
da samo jedan mnogo tužan Gospod
može da bude pažljiv
sa svim ovim pojedinostima.
Zato što izlazi,
da je srećnim ljudima
potrebno mnogo
manje.
Olja Stojanova je rođena 1977. godine u Sofiji. Završava žurnalistiku i kulturologiju na Sofijskom univerzitetu Sv. Kliment Ohridski. Objavila je tri knjige poezije: Fotografije (Prva nagrada Nacionalnog omladinskog poetskog konkursa „Veselin Hančev”, 2000. godine), Proza („Žanet – 45”, 2002), Putna karta (Prva nagrada Nacionalnog književnog internet konkursa, Omladinski dom, Ruse i Literaturnog vesnika (Književne novine), kao i roman – Lični geografi („Žanet – 45”). Dobila je nagrade za književnost i novinarstvo.
(Izbor sačinila Cvetanka Elenkova, a sa bugarskog prevela mr Maja Ristić)
