Gospode,
ja
slušam Tvoj zov.
Gle, sve ostavljam i k Tebi hitam. Sa sobom nosim samo ono
što stvarno posjedujem: svoju vjeru. Ono što ostavljam za sobom je Tvoja Republika
-
Islamska Republika.
Gospode,
radostan
sam i zahvalan što je moj kratki boravak na ovoj još grijesima posutoj zemlji
završen i što sad konačno milošću Tvojom svome vječnom domu stižem, srećan i neopterećen.
Moja
jedina briga odnosi se na Tvoju Republiku, koju sam u Tvoje ime, s Tvojom pomoću
i za Tebe podigao;
ne diži svoju zaštitničku ruku od nje.
Ova
Islamska Republika, Gospode, rezultat je moga skromnog života. Iako je moj život
bio pun grijeha, iako je moj život - kao život ljudski uopšte - obilježen nesposobnošću
da služi Tebi, ipak imam da pokažem ovaj čin, proglašenje Tvoje vladavine na zemlji.
Gospode,
ovo
je Tvoja Republika, prva Islamska Republika za više od hiljadu godina, otkako
se Islam u doba svog procvata pocijepao zahvaljujući svojim vječitim neprijateljima.
A otada su Tvoji najodaniji sinovi ponovo pokušavali da uspostave Tvoju vladavinu
na zemlji i ponovo propadali.
Gospode,
hvala
Ti što si meni, najneznatnijem među svojim revnosnicima, ukazao čast da proglasim
Tvoju Republiku - i to u jednom vrlo rđavome dobu.
Jer vrlo slabo je stajala
Tvoja stvar u ovoj zemlji. Onaj mali, nadmeni čovjek, koji je zahvaljujući revoluciji
pobjegao k velikome šejtanu u Ameriku i koga je u međuvremenu stigla pravedna
kazna, bio je zaslijepio gotovo sve - svojim novcem, svojom armijom, svojom moći,
svojim razmetljivim govorima i manifestacijama podrške svojih prijatelja na Zapadu
i na Istoku.
Oprosti
mi, o Gospode, čak su se mnogi duhovnici, koji su u Tvoje ime zastupali stvar
Islama, dali zaslijepiti. Samo je mala hrpica s nepokolebljivom vjerom u Tvoju
uzvišenost i s čvrstim ubjedenjem u skori poraz Tvojih neprijatelja mogla da odoli
svim iskušenjima.
Gospode,
hvala
Ti što si mi pomogao da ostanem vjeran ovoj maloj hrpici. Dok su političari taktički
prihvatali prijedloge malog nadmenog čovjeka i pokušavali u okvirima njegove demokratije
da izdejstvuju ono najbolje, ja sam svih onih godina u kojima sam ga mrzio, a
on se borio protiv mene, odbijao svaki kontak s njim i zahtijevao direktno i vrlo
jasno njegovo obaranje. I nisam se dao odvratiti od ovog držanja - ni njegovim
političkim manevrima ni taktičkim prijedlozima mojih sljedbenika. I ovo jednostavno
i jasno držanje prema neprijatelju bilo je razlog što me je masa podržala. Jer
narod je prostodušan a ja govorim njegovim jezikom.
Gospode,
mene
su održali najsiromašniji, obespravljeni, zapostavljeni, oslabljeni, zaboravljeni.
Zaboravljeni od svih političkih voda.
Bio sam nošen od naroda, o Gospode, da
bih podigao Tvoju Republiku.
Vratio sam ovom narodu identitet koji je bio izgubio
u stoljećima ugnjetavanja od istočnih i zapadnih marioneta. Marioneta koje niti
su se služile jezikom naroda niti razumjele njegova osjećanja. A ni narod ne razumijevaše
njihov jezik i njihova osjećanja - ni ona dobra ni ona zla.
A ja se, o Gospode,
sjetih porijekla naroda, njegovih tajnih želja, njegovih prostih nagona, koji
su svih onih godina bili zatrpani i tek revolucijom kao vulkanskom erupcijom izbili
na površinu. Razbuktavanjem ovih nagona oni ponekad nanesu više štete nego što
donesu koristi. Oprosti im, o Gospode, oni su kao djeca kojima se godinama pokazuju
a uskraćuju slatkiši; sad iskaljuju svoj bijes.
Pritom
se ipak hrane iz nekog neizmjernog izvora snage koja mi je potrebna da bih suzbio
Tvoje neprijatelje. Uvijek su bili na licu mjesta kad se radilo o tome da se unište
Tvoji neprijatelji; oni koji su svojom glađu za leševima poravnali put našoj revoluciji,
ne svi ovi velikodostojnici Republike što konzervativno i intrigantski čekaju
svoj čas.
A Tvoji neprijatelji, o Gospode, mnogobrojni su.
To su sljedbenici
malog nadmenog čovjeka koga smo otjerali; oni sad bez svog vođe besciljno udaraju
oko sebe i svakim danom bivaju slabiji i beznačajniji.
To
su komunisti, bezbožnici, koje smo tek nedavno razobličili i razbili. Pogledaj,
o Gospode, čak je njihov kolovođa izjavio da je komunizam u odnosu na dostignuća
Islamske revolucije izgubio sav sjaj i privlačnu snagu za mase. Hvala Ti, Gospode,
što si dopustio da postanemo toliko jaki da su čak Tvoji najbezočniji neprijatelji
prepoznali bezizlaznost svoga položaja i predali se.
Tvoji neprijatelji su
dalje Jevreji, drugi bezbožnici, vinopije, muzikanti, glumci, sladostrasnici,
igrači, pokvarenjaci, lažni apostoli slobode, licemjerni branioci ljudskih prava
te konačno prerušeni agenti velikog šejtana Amerike, koji sa sve boljim maskama
i uvijek novim izgovorima prave izgrede protiv Tvoje Republike.
Gospode,
Tvoj
neprijatelj je svako ko želi da sebi pribavi važnost i ostvari svoju prirodu.
I svako ko hoće da postavi pravo na mjesto dužnosti i blagostanje na mjesto vrline.
Gospode,
Tvoje
neprijatelje sam nemilosrdno progonio. Jer pošteda zavjerenikâ je izdaja naroda.
Nisi
li sam pretpostavio osvetu lažnom pomirenju?
Gospode,
djelovao
sam po Tvome zakonu:
Knjiga i mač.
Knjiga, to je islamska vrlina koja predstavlja
snagu Tvoje Republike.
I mač, to je borba protiv neprijatelja Tvojih. A ova
borba je izliv one vrline, ništa drugo do brza, stroga i nesavitljiva pravda.
Ipak, jedva što sam bio počeo s uništavanjem Tvojih neprijatelja, kad dođoše fariseji
i licemjeri i opominjaše na blagost. Oprosti, o Gospode, ja ne govorim o braniocima
ljudskih prava, Jevrejima i drugim sljedbenicima velikog šejtana Amerike. I u
ovoj se zemlji među mojim najodanijim sljedbenicima podižu glasovi za pomirenje
sa Tvojim neprijateljima. Oprosti im, o Gospode, oni su razmekšani stoljećima
dugom vladavinom bezbožnosti i raspusnosti.
Kako bih bio usamljen u onim časovima
usred skanjeralâ da nije bilo velike mase bosonogih vjernika koja, kao uvijek
u času odluke, natkrili svoje slabe vođe u vjeri i revnosti. Pa ipak sam, o Gospode,
Tvoje najgore neprijatelje prethodno uništio.
Djelovao sam sa svom okrutnošću,
a ovdje uprkos tome vlada pravda. A ko u Tvojoj Republici drhti, kriv je, jer
nevinost nikad ne drhti pred božanskom budnoću.
Gospode,
nakon
što je zemlja bila oslobođena od Tvojih najljućih neprijatelja, išao sam na to
da podignem Tvoju Republiku - strogo prema zakonima Tvoje Knjige, Kurana, i Tvog
posljednjeg i savršenog proroka Muhameda.
Gospode,
pokušao
sam da žene u Tvojoj Republici povratim njihovom starom dostojanstvu, koje su
bile izgubile u godinama raspuštenosti. Opet su pokrivene zarom, tako da niko
osim njihovih muževa ne može da im vidi kosu i tijelo.
Dao sam da se žene udalje
iz svih profesija koje su ih lišile njihovog islamskog dostojanstva.
Pokušao
sam da im pomognem u najčistijem zadatku koji Islam za njih predviđa:
zadatku
biti majka.
Nisi li sam rekao: "Raj leži pod nogama majki"?
Gospode,
u
Tvojoj Republici naročito se pazi na moral žena. Uhvati li se neki bračni par
u preljubi, žena se kamenuje kako stoji u Tvojoj Knjizi, dok se muž opominje s
nekoliko šiba. Jer Islam od žene očekuje više čednosti i vrline.
Gospode,
danas
u Tvojoj Republici nema više kurvi. Dao sam da se sve pokaju i prevaspitaju u
pouzdane sluškinje Islama. A da se prostitucija nikad više ne pojavi, ponovo uvodimo
mnogoženstvo. Ono muža čini zadovoljnijim i rjeđe u zamci drugih žena; mnogoženstvom
i broj neudatih žena postaje sve manji. I tako se prostitucija pogađa u oba svoja
glavna korijena, te konačno zauvijek nestaje.
Gospode,
nikad
još dostojanstvo žene nije bilo tako visoko cijenjeno kao danas i ovdje. Žena
je u Tvojoj Republici punoljetna već od devete godine.
Ona tako dospijeva u
ranu zrelost o kojoj žene u drugim društvima mogu samo da sanjaju. Žena sa devet
godina može da polaže račun i za svoja politička djela.
Gospode,
čak
Tvoje najgore neprijateljice, koje moraju biti pogubljene, uživaju do kraja posebna
prava žene u Islamu. Ukoliko su, naime, djevice, sjedinjuju se još u noći pogubljenja
s jednim od revolucionarnih gardista (jednim od ovih Tvojih najvjernijih boraca)
da ne bi ovaj svijet napustile kao djevice, kako to u Tvojoj Knjizi stoji.
Gospode,
pokušao
sam da Tvoju Republiku tako oblikujem da se sve u njoj udesi po Tvome zakonu i
Tvojim božanskim mjerilima.
Gospode,
dao
sam da se zabrani svaka muzika kojom se po Tvojim sopstvenim riječima postiže
užitak i ekstaza, koja vodi ka razmekšavanju i raspusnosti i odvraća covjeka sa
puta Islama.
U Tvojoj Republici slušaju se samo milozvučni tonovi Kurana i
revolucionarne pjesme koje se svakodnevno bez prestanka prenose preko radija.
Gospode,
dadneš
li Svojoj Republici više vremena, djeca koja se sad rađaju nece, kad odrastu,
muziku uopšte ni poznavati, tako da ne mogu biti zavedena.
Gospode,
dao
sam da se zabrane i sve druge zapadne pojavne forme uživanja: ples, balet, teatar,
opera...
koje u svojoj suštini ne odgovaraju Islamu, uopšte su mu čak protivne.
Gospode,
dao
sam da se zabrani predstavljačka umjetnost jer je predstavljanje ljudi isključivo
Tvoja stvar.
Gospode,
ukinuo
sam i svu sramnu literaturu, dao da se spale sve knjige koje nisu nosile Tvoje
ime, a njihovi autori, bez obzira na njihovo ime i njihovu slavu, strijeljaju.
Gospode,
opomenuo
sam javnim bičevanjem vinopije i sve koji su uživali ostale droge. Ako su bili
još jednom uhvaćeni, javno su pogubljeni, da niko u Tvojoj Republici ne podlegne
užitku.
Gospode,
i
lopovi su opomenuti bičevanjem, a po trećoj kradi, kad se uvjerimo u njihovu nepopravljivost,
odsječen im je jedan prst desne ruke. Kod daljih ponavljanja odsječeni su drugi
prsti i najzad cijela ruka.
Gospode,
zašto
da se i lopov koji se ogriješio o islamsko društvo sklanja na račun ovog društva
u zatvor, da ga niko ne bi vidio. Dok je lopov s odsječenim prstom prava opomena
za sve druge lopove. Tako ni Tvoji neprijatelji, koji bivaju pogubljeni, ne padaju
na teret islamskog društva, a njihovi rođaci dobijaju leševe samo ako su platili
ispaljene metke. Tvoji zakoni su prosti i ekonomični.
Gospode,
sve
ove opomene, bičevanja, kamenovanja i pogubljenja događaju se javno, da se narodu
predoči Tvoj pravedni gnjev. I oprosti mi, o Gospode, ovo je jedan prost narod
i on nema druge razonode te se hrpimice pojavljuju na takvim dešavanjima.
Gospode,
mi
smo čak ponovo uveli stari zakon odmazde. Tek nedavno je otac ubicu svoje kćerke
mogao da strijelja sopstvenom rukom. Samo se tako može udovoljiti pravednoj osveti
pokojničinih rođaka.
Gospode,
i
sudove sam oslobodio od svih onih ujdurmi modernog zapadnog društva. U Tvojoj
Republici nema različitih instanci za jednog ubicu ili Božjeg neprijatelja. Presuda
prvog suda je pravosnažna neposredno po izricanju jer islamski su sudovi nepogrešivi.
U posljednje vrijeme uveli smo i mobilne sudove koji se voze ulicama, hvataju
grešnike, sude im na licu mjesta i presudu odmah izvršavaju naočigled svih.
Gospode,
dao
sam da se pogube i svi seksualno kvarni, homoseksualci, pederi i svi drugi zbog
korupcije na zemlji i borbe protiv Boga, da bih Tvoju Republiku oslobodio od svakog
kvarenja. Jer ako se kvarenje želi da zatre u svom najdubljem korijenu, moraju
se zatrijeti svi kvarni ljudi. Ja sam to pokušao, Gospode, iako mi nije sasvim
pošlo za rukom.
Gospode,
dao
sam da se bahaisti gone i zatiru. Ovi posljednji odmetnici od Islama - i stoga
najgori.
Gospode,
kaznio
sam i razbio i nacionalne manjine koje su zuckale. Jer u Tvojoj Republici postoje
samo religiozne a ne nacionalne pobude.
Gospode,
pokušao
sam da razorim građevine, spomenike i sve druge ostatke starog režima, da od onih
šejtanskih godina ne ostane ni traga koji bi možda mogao djelovati zavodnički.
I pri tome sam se mogao osloniti samo na masu bosonogih vjernika, koji su razbijali
sve kao djeca, da bi vidjeli šta je bilo skriveno unutra.
Gospode,
ja
sam čak prognao neke riječi iz ovog jezika koje podsjećaju na stari režim. Htio
sam čak po Tvojoj Knjizi ovu zemlju nazvati "Kuran-zemljom".
Gospode,
da
preduprijedim opasnost vraćanja društva nakon moje smrti na staro, ustanovio sam
islamsku Kulturnu revoluciju koja treba da odbaci sve vrijednosti starog društva
i stvori nove islamske vrijednosti.
Gospode,
dao
sam da se zasebno osnuje jedno ministarstvo: Ministarstvo za pozivanje na dobra
djela i upozoravanje na djela koja su za osudu. Ovo ministarstvo ima samo jedan
zadatak: da bdije nad islamskim moralom i kažnjava grešnike.
Gospode,
dao
sam da univerziteti godinama stoje zatvoreni i opunomoćio komisiju od pobožnih
učenjaka da preispita sve oblasti na osnovu islamskih vrijednosti te zabrani i
ukine one koje Tvoju egzistenciju i Tvoju svemoć dovode u pitanje.
Gospode,
dao
sam da se školske knjige promijene i da se prihvate učenja Islama, da se djeca
u Tvojoj Republici od početka upoznaju sa Tvojim učenjima te upoznaju i nauče
da ispunjavaju svoje dužnosti prema jedinome Bogu.
Gospode,
dao
sam da se islamizuju armija, policija, žandarmerija i sve druge službe zemlje.
Dao sam da se udalje svi službenici koji nisu bili dovoljno bogobojažljivi, bez
obzira na njihovu poziciju i njenu nužnost za zemlju. Dao sam da se u svakoj službi,
i najmanjoj u zemlji, obrazuje komisija od pobožnih revnosnika, koja treba da
razlikuje istinske vjernike od licemjera i da posljednje odstrani.
Gospode,
prisilio
sam u Tvoje ime sve službenike, sve tamo do generala, da se svakodnevno pri svojoj
službi javno i skupa mole. Uveo sam, štaviše, za sve mali religiozni ispit, da
upoznaju bar temeljne religiozne zadatke i dužnosti službenika.
Gospode,
naložio
sam takođe da se u svim službama, pa čak i u bolnicama, iz ugrađenih zvučnika
prenose kuranski citati, da bi Tvoja djeca imala mogućnost da i pri radu uče iz
Tvoje Knjige.
Gospode,
htio
sam da stvorim jedan novi narod i novog čovjeka, da se uklope u Tvoju Republiku.
Novog
čovjeka koji je zaštićen od zemaljskih iskušenja.
Gospode,
htio
sam da na mjesto poroka postavim vrlinu i pritom sam djelovao sa svom odlučnošću.
Ja sam nisam imao nikakvih potreba, bio sam trezven i imao jednostavne navike
te ovo zahtijevao i od svih drugih.
Pogledaj, Gospode, dao sam da se prognaju
i pogube mnogi od mojih najvjernijih sljedbenika, jer su se obogatili ili su htjeli
da zakone islamske vladavine interpretiraju prema sopstvenim interesima.
Gospode,
pošto
je Tvoja Republika bila tako iznutra učvršćena s mnogo žrtava i muka, privlačna
snaga Islamske Republike počela je da fascinira mase van granica zemlje - osobito
u susjednim islamskim zemljama. Jer i tamo su mase žudjele za čistotom Tvog učenja
i tražile kažnjavanje njihovih pokvarenih vođa Tvojom nemilosrdnom rukom.
Gospode,
podržao
sam sve njih koji su se borili protiv Tvojih neprijatelja i htjeli da zasnuju
islamsku vladavinu. Ovo se nije dopalo svim vladama koje imaju strah od vlastitog
naroda i od revolucije. A sad je jedna od ovih vlada, po nalogu svih drugih, napala
Tvoju Republiku - Republiku Božju.
Gospode,
sve
sam ih upozoravao da nas ovaj bratoubilački rat odvraća od borbe protiv glavnih
neprijatelja, Amerike i Izraela. No oni su se oglušili i htjeli taj rat.
Al
pogledaj, Gospode, kako se hrabro bore Tvoji sinovi za Tebe i Tvoju Republiku.
Oni ubijaju da Tvoja Republika pobijedi i da, osim toga, glas Islama može doseći
sve narode ove Zemlje. Oni umiru u svetom ratu da bi došli u Tvoj raj. Čak mnoga
djeca žele da se bore za Te, i ja sam im ključ za Tvoj raj objesio oko vrata.
Gle, kako gorko plaču oni koji su samo bili zarobljeni umjesto da padnu kao mučenici.
Gospode,
pomogni
Svojoj Republici da se brani. I daj joj vremena dok ne poraste generacija koja
je u njoj rođena. Jer ona je neiskvarena i revolucionarna, i ona je garant budućnosti.
Tad mogu i ja da bezbrižno napustim Tvoju Republiku.
Gospode,
znam
da mi nije sve uspjelo što sam bio preduzeo za Tebe i za Islam.
Ali Ti znaš
koliko sam ovdje bio usamljen, okružen skanjeralima koji su sprečavali sve revolucionarno
i vječno opominjali na blagost.
Gospode,
oprosti
mi moju slabost i uzmi me k sebi,
da najzad se okonča ova samoća.
(S
nemačkog preveo Stevan Tontić)
Said,
rođen 1947. u Teheranu, živi od svoje 17. godine u egzilu u Njemačkoj.
Piše na njemačkom jeziku. Objavio je više poetskih i proznih djela:
Wo ich sterbe ist meine Fremde (Tu gdje umrem moja je tuđina), 1987;
Der lange Arm der Mullahs. Notizen aus meinem Exil (Duga ruka mula.
Bilješke iz mog egzila),1995; Sei Nacht zu mir. Liebesgedichte (Budi
noć prema meni. Ljubavne pjesme), 1998; Dieses Tier, das es nicht gibt.
Ein Bestiarium (Ova životinja koje nema. Bestijarij), 2000; Landschaften
einer fernen Mutter (Predjeli daleke majke), 2001; Aussenhaut Binnentraeume
(Spoljna obloga Unutrašnji snovi), 2002; In Deutschland leben. Ein Gespraech
mit Wieland Freund (Živjeti u Njemačkoj. Razgovor s Vilandom Frojndom),
2004. Osim prve, sve knjige izašle su, neke u više izdanja, kod minhenskog
izdavača C. H. Beck-a. Dobio je više uglednih književnih nagrada, bio
predsjednik PEN-Centra Njemačke. Živi u Minhenu. (S. T.)
