22
Hodao sam po Gmundu.
Dvadeset minuta.
Prošao sam ga.
Uzduž i poprijeko.
Puste uličice.
Nigdje nikog.
Tamo na periferiji.
Koja je udaljena
nekih.
Pet stotina
metara.
Žena i muž
obrađuju vrt.
Sunce
je pržilo.
Stavljam
kapu na glavu.
I sunčane naočale naočale na oči.
Sad bolje vidim.
Prolazim pored crkve.
Otvorena je pomislim.
Srest ću ovdje ljude.
Ionako čujem zvonara.
Svaki dan i svaku noć.
Skidam kapu i sunčane
naočale.
Ulazim u
crkvu.
Nigdje
nikog.
Samo
sveci.
23
Već pristoljno heklam.
Čudnu mješavinu
jezika.
Kad bih ostao
u Gmundu.
Još dva
mjeseca.
Prebacio bih
se na čisti njemački.
Učim jezik pasivnom metodom.
Pred zoru legnem u krevet.
I odvrnem radio.
Da riječi ulaze u
podsvijest.
Također i
agresivnom metodom.
Učim napamet tekstove na njemačkom.
Bez razumijevanja.
Također svaki dan na kavi.
Pročitam dva koruška
dnevnika.
Od prve do
zadnje stranice.
Makar ništa ne razumio.
Ali razumijem.
U principu.
Sve je isto kao kod nas.
A kad dođu.
Hans Adolf i Kristijan.
Razgovaramo o nogometu i
politici.
I o
ženama.
Naravno.
24
Gmund je na 740 metara nadmorske
visine.
Prvih sam
dana spavao i po noći i po danu.
To je od našeg zraka, rekli su
mi.
Onda sam dobio
strašan apetit.
Još
više sam spavao.
I
još više sam jeo.
To
je od naše vode, rekli su mi.
Onda je došao Uskrs.
Probudio sam se.
Padala je kiša.
Nisam bio gladan.
Nisam bio žedan.
Bio sam posve sam.
Što i nije ugodno.
Pozvao sam djevojku.
Koja mi je dala nogu.
I sada živi u mojem stanu.
Ali nije bila doma.
Složio sam malo špeka.
Malo starog luka.
Jedno kuhano jaje.
I legnuo u
krevet.
25
Kad sam sreo velikog
pjesnika.
Prije pet
godina u pothodniku.
Jer pothodnik je mjesto.
Na kojem ćete sresti.
Sve ljude koje trebate.
I sve ljude koje ne
trebate.
Rekao mi je:
Vi sličite na propast.
Zatečen sam progutao slinu.
Umjesto da pljunem.
Pogledam ga u oči.
Vidim, ne laže.
A osmjeh na njegovom licu.
Odavao je nadmoć.
Nekoliko mjeseci
kasnije.
Potukli smo
se u Ribnjaku.
Još
sam ga nekoliko puta.
Vidio u pothodniku.
Vidio je i on mene.
Iako je gledao u drugu stranu.
Njegovo proročanstvo se
ostvarilo.
I više mu
nisam bio potreban.
Uvijek se pitam.
Da li je on zbog toga sretniji.
Ili mu je još gore nego
meni.
26
Edo i ja imamo svaki svoj
život.
On ima
porodicu.
Ja imam
akvarij s ribicama.
Na tržnici u Utrinama.
Razmjenjujemo životno iskustvo.
On meni da je popravio
auto.
Ja njemu da sam
očistio akvarij.
On
meni da je kupio.
Govedinu za pašticadu.
Ja njemu da sam kupio.
Malo blitve za
ribice.
On meni da mu
sin igra karate.
Ja
njemu da umočim prst u akvarij.
Pa čekam da me jedna od ribica
ugrize.
Tako popijemo
kavu dvije.
On me
ustvari ne voli.
Jer
drži da sam konkurencija.
Ja njega isto ustvari ne volim.
Jer držim da je isto
konkurencija.
Ali i
jedan i drugi smo zadovoljni.
Što možemo s kolegom.
Popiti kavu i uzdržati se.
Od ogovaranja i
svađa.
