JEŽ
................jednoj
striptizeti
Sa dna mora izvađen
između tvojih bedara
mali crni jež
nikad me neće ubosti u
dlan.
Dok igraš, on
je crna školjka
prepuna mora akustičnih
za more u ovom koferu
pretijesna.
Kad se
svi voajeri sjete supruga,
službi se u metropole zapada
vrate
ogrnuću te
mantilom, kao duvnu
uzeti pod ruku.
Njihova mora postaše bare,
ovo iz kofera, prolito po hotelskoj
sobi,
dok kupaš se,
bez ježa i školjke ne može.
Moru i strasti sudbina klijenata strana.
Uveče si se po zaradu vratila u
bar,
povratak tebi
širi uzaludnost,
svoje more iz kofera, bez ježa i školjke,
više me nije
poznavalo
a novo
nemam da ti ponudim.
Izvini mu se
da me luke ne proglase morekradicom,
Hanibalom praznog kofera pred
pristaništem...
Venezia, januar 2003.
MATINE S ODISEJOM ELITIJEM
................Doveo sam svoj
život dovde/kamen
................posvećen vlažnom
elementu/Dalje od ostrva/
................Dublje od talasa/U
susjedstvu sa sidrima...
Eliti
I
Uz kamin salona, samotan,
uzdržan,
dalek
dnevnoj slavi, omrznut družinama
provincijskih bardova jer folklor i etnos
Egeja
osvijetli
zrakom svjetskosti,
iscrpljen rvanjem s morem, skoro slijep od baklji
himera, izmoren plesom s
maestralima pred
ruševinom s pogledom na vrt mirte i kipova
gdje
se
svlačila najprsatija Krićanka što prekonoć posta
najada bez traga, ogrnut suvom kožom
ulovljenog talasa –
nudiš mi cigaretu, pokazuješ prozirnu školjku
punu gena sunca i istorije, bez
razlike,
pitaš kojim
sam čvorom vezivao brod
i tražiš potvrdu sumnje da je Mediteran,
iznevjeren od svih, postojao prije nas i može
bez nas.
Govora
oduzetog ćutim, ne čekam nikoga:
plankton mi već iz pupka
izvire,
brod, bijesni
pas željan odiseja, odvezao se,
alge i morski konjići u
zavežljaju
/tebi na
poklon namijenjenom/
morale su natrag.
I mi sa njima...
Ovdje je brodska bilježnica ispunjena, drugi
dio pjesme pišem na unutrašnjoj strani korice
od kore jedne masline nadomak barske luke
II
Uz kamin mora gdje su Helios i Klio
jedno
znaćemo da
škoji i vali, od kojih je eksperimente
i hipoteze izučio Platon, ne mogu bez
nas,
mi smo bez njih
dobošari muka.
Zato
ćutimo
prateći more
znoja /slanije od Egeja/
izrasline na koži /tvrđe od rtova Jadrana/
pa ne vjerujemo da smo bez ijedne
riječi,
uz cigaretu,
stvorili arhipelage južnije od
bjage, nedodirljive moru kamina pred
nama.
Odahnuće
bogovi, jahači Svršetka i prosjaci
svih mitova sve dok ćutimo,
ako nas ovo vatroliko more
ne
primami kao
najprsatija Krićanka
a znam, brate i alhemičaru soli
iako mi protivurječiš
da hoće.
ENIGMA
............za
Marijanu
U jutru jugovine kad
obraze
rastegosmo za
doboše pirove pobjede
nad sobom,
zavjetne
pločice pomoraca prodasmo
u staro gvožđe
neki
neznani ribari sa lentama
iz brodica su istovarali leševe riba
na ponte.
Neke su
imale ljudske oči.
Majka me prepoznala u morskom psu,
krvnici s podmuklim smiješkom
povjerovaše
da sam
delfin otrovan konzervama,
pjesnici se zakleše da sam pijavica
što amfori ispija krv
a jedna žena dubokog čipkanog
dekoltea
ne obazirući
se
u dlane uze koktel
francuskih mora
i
zaključa palacin,
da
mora ne odlutaju,
škrge mi ostanu vlažne...
S. Alessio 2003.
