KOKS
Besnelo je u koksarama
I palili smo tada peći s
bukom,
Uz munju i
grmljavinu, jutrima, u podne i uveče,
A na ulicama je škripao točak sa zarđalim
osovinama,
Kloparale
su neizmerno glasno konjske kočije.
Oseća se miris gasa sa šporeta i masna hrana
u Kristijaniji.
I
koks.
Bilo je to u vreme pare. Tokom tih
belih bogojavljenskih molitava nebu
Između garavih oluka i dimnjaka i cepanica,
ja sam bio dete. U njihovim senkama
Našao sam prvo cveće: Koks
U ulici Teatergaten.
KOBALT
Boje su mlađe sestre reči. Ne mogu
da postanu vojnici.
Tajno sam ih dugo voleo.
Treba da ostanete kod kuće i da podignete
zavese
Sa vaših
svakodnevih soba, sa kuhinje i alkovena.
Mlada karmin mi je veoma
bliska, a i smeđa sijena
Ali još više zamišljena kobalt s
dalekim očima i nevinim, neosvojenim pogledom.
Idemo u rosu.
Noćno nebo i južno
more
Su njene
stvari
Kao i ukrasni
venac oko čela:
Kasiopejini biseri.
Idemo u rosu za kasnih
večeri.
Ali te druge!
Sretnite ih jednog junskog jutra u
četiri sata,
Kada Vam
pohrle u susret
U
Vašu jutarnju kupku i zelenu penu Badedasa-a.
Pa se onda možete sunčati sa njima
na brežuljcima.
Koju
biste želeli da imate?
PAVANA
Pavana, taj naročiti paunovski
ples
Koji infantina
Izabela plesaše
S don
Huanom Fernandezom od Kastilje
Poslednje noći pre nego što je smrt posetila
zamak
Bleda kao leš i
posvuda opipana hladnim prstima
Bizarnim koracima kao da su svi već
mrtvi
Taj isti ples
koji je kraljica Španije plesala
Srca teškog od straha i napola
skamenjenog
Od teškog
brokata, pompe i etikecije
Ešarpa teška poput leša preko srca,
Ma, da li je to isti taj ples koji more
pleše
S oblacima tamo
napolju, je l' to ta nema
Prigušena igra sa paunovskim repovima oblaka
I prekinutog koraka mora u teškom
brokatu
Na pustom
nebeskom luku – tako pleše more
Na gluhu muziku u rasipničkom plesu s
oblacima.
(S norveškog preveo i beleške
napisao Predrag Crnković)
Rolf Jakobsen
(Rolf Jacobsen, 1907 - ), pesnik međunarodne reputacije, zahvaljujući
međusobnim prevodima sa američkim pesnicima, R. Bly-em i R.
Greenwald-om. Okrenut je tzv. "običnim" stvarima. Dela: Zemlja
i gvožđe (Jord og jaern), 1933, Gužva (Vrimmel), 1937,
Ekspresni voz (Fjerntog), 1951. Pominje užurbane vozove,
kancelarijske prozore, trkačke automobile, pa ga svrstavaju među
futuriste, ali "njegove simpatije ipak nisu na strani
mašina"...