godina XLVIII / broj 423 / januar-februar 2003.

NAZAD NA SADRZAJ BROJA 423 >>>
Z L A T N A   G R E D A
R o l f   J a k o b s e n
KOKS; KOBALT; PAVANA

KOKS

Besnelo je u koksarama
I palili smo tada peći s bukom,
Uz munju i grmljavinu, jutrima, u podne i uveče,
A na ulicama je škripao točak sa zarđalim osovinama,
Kloparale su neizmerno glasno konjske kočije.
Oseća se miris gasa sa šporeta i masna hrana u Kristijaniji.
I koks.

Bilo je to u vreme pare. Tokom tih belih bogojavljenskih molitava nebu
Između garavih oluka i dimnjaka i cepanica, ja sam bio dete. U njihovim senkama
Našao sam prvo cveće: Koks
U ulici Teatergaten.
 

KOBALT

Boje su mlađe sestre reči. Ne mogu da postanu vojnici.
Tajno sam ih dugo voleo.
Treba da ostanete kod kuće i da podignete zavese
Sa vaših svakodnevih soba, sa kuhinje i alkovena.

Mlada karmin mi je veoma bliska, a i smeđa sijena
Ali još više zamišljena kobalt s dalekim očima i nevinim, neosvojenim pogledom.

Idemo u rosu.
Noćno nebo i južno more
Su njene stvari
Kao i ukrasni venac oko čela:
Kasiopejini biseri.
Idemo u rosu za kasnih večeri.

Ali te druge!
Sretnite ih jednog junskog jutra u četiri sata,
Kada Vam pohrle u susret
U Vašu jutarnju kupku i zelenu penu Badedasa-a.
Pa se onda možete sunčati sa njima na brežuljcima.
Koju biste želeli da imate?
 

PAVANA

Pavana, taj naročiti paunovski ples
Koji infantina Izabela plesaše
S don Huanom Fernandezom od Kastilje
Poslednje noći pre nego što je smrt posetila zamak
Bleda kao leš i posvuda opipana hladnim prstima
Bizarnim koracima kao da su svi već mrtvi
Taj isti ples koji je kraljica Španije plesala
Srca teškog od straha i napola skamenjenog
Od teškog brokata, pompe i etikecije
Ešarpa teška poput leša preko srca,
Ma, da li je to isti taj ples koji more pleše
S oblacima tamo napolju, je l' to ta nema
Prigušena igra sa paunovskim repovima oblaka
I prekinutog koraka mora u teškom brokatu
Na pustom nebeskom luku – tako pleše more
Na gluhu muziku u rasipničkom plesu s oblacima.

(S norveškog preveo i beleške napisao Predrag Crnković)


Rolf Jakobsen (Rolf Jacobsen, 1907 - ), pesnik međunarodne reputacije, zahvaljujući međusobnim prevodima sa američkim pesnicima, R. Bly-em i R. Greenwald-om.  Okrenut je tzv. "običnim" stvarima. Dela: Zemlja i gvožđe (Jord og jaern), 1933, Gužva (Vrimmel), 1937,  Ekspresni voz (Fjerntog), 1951. Pominje užurbane vozove, kancelarijske prozore, trkačke automobile, pa ga svrstavaju među futuriste, ali "njegove simpatije ipak nisu na strani mašina"...

© Kulturni centar Novog Sada 2003